Lijepo vrijeme, uz sve svoje čari nosi i ne baš uvijek prijatna iznenađenja. U prirodi smo okruženi raznim insektima i bubicama, malim neprijateljima naše kože. Oni, kao i sva živa bića, kada se osjete ugroženim reaguju braneći se na jedini način koji umiju – ujedom. Sve te reakcije, uglavnom nesvjesno, izazivamo mi sami svojim, za insekte, iznenadnim pokretima, gestikulacijom, glasom, pa čak i mirisom/parfemom. Najosetljivija grupa su naravno djeca. Toplo vrijeme i aktivnosti napolju kojima se mališani najviše raduju, donose roditeljima brigu o zaštiti djece od sunca, a insekti su još jedna brigu više…
Najčešći ujedi/ubodi se javljaju od strane komaraca, krpelja, osa, pčela, paukova, malih buva i nekih vrsta muva i mrava, pa i opakih stršljenova. Reakcije na ujed mogu biti od malo otoka, crvenila i svraba (posljedice koje brzo prođu), pa sve do onih ozbiljnih alergijskih reakcija koje moraju biti ispraćene od strane ljekara.
Ipak, na našim prostorima i bar za sada, ne postoje tako otrovni insekti čiji bi ujedi ostavljali ozbiljne posljedice po nas.
Komarci
Komarci pripadaju porodici muva. Muške jedinke su veće i žive tek nedjelju dana, dok ženke žive sve dok se ne reprodukuju, a to može biti period i do par mjeseci. I kako je sama priroda uredila, da bi produžile vrstu i ostavile svoje potomke, samo ženke ujedaju hraneći se krvlju sisara.
U trenutku ujeda komaraca ne osjećamo ni sam ubod, niti bol. Ono što najčešće osjećamo neposredno nakon ujeda, jeste svrab na mjestu i oko mjesta ujeda, koji može biti praćen malim otokom i crvenilom. To je zapravo odgovor odnosno lokalna alergijska reakcija naše kože na pljuvačku komaraca. Obzirom da se u trenutku ujeda ostvaruje direktan kontakt komarca i krvi osobe koju ujedaju, mogu se prenijeti i određene bolesti, a češanjem otvoriti „ulazna vrata“ infekciji. Od poznatijih bolesti to su: malarija, virus zapadnog Nila, žuta groznica, kojih kod nas, srećom, gotovo i da nema…
I zaista, komarci iz nekog neobjašnjivog razloga preferiraju da ujedaju neke osobe više od drugih, a neka od pretpostavki je i da ih privlače osobe koje više proizvode ugljen-dioksid i mlečnu kisjelinu.
Danas postoje preparati dostupni u apotekama, koji nas štite od ujeda komaraca, ali i oni koji ublažavaju i uklanjaju simptome nakon ujeda u vidu sprejeva, stika, krema, gelova. Svi preparati su potpuno ispitani sa dokazom da nemaju štetni uticaj po zdravlje ljudi, toplokrvne životinje i kožu čovjeka. U zatvorenim prostorijama se preporučuje upotreba aparate protiv komaraca.
Krpelji
Krpelji su minijaturni paukoliki paraziti. Prisutni su na vegetaciji od ranog proljeća do kasne jeseni, a vrh aktivnosti je u junu i septembru. Pomoću svojih razvijenih „hemoreceptora“ nepogrješivo prepoznaju da je u blizini izvor hrane, krv sisara. Svojim kukastim nožicama zakače se na plijen/domaćina, gdje se mogu zadržati jako dugo. Zbog supstance koju ispuštaju pri samom ujedu, a koja ima ulogu lokalne anestezije, „kačenje“ krpelja je potpuno neprimjetno. Tek kasnije nakon uboda, uoči se prisustvo krpelja u koži, kada se koža oko njega zacrveni i pojavi svrab. Zanimljivo je da su novija istraživanja pokazala i to da neke osobe poslije ujeda krpelja mogu postati alergične na crveno meso.
Iako minijaturan, krpelj postaje zaista opasan insekt ukoliko je zaražen bakterijom – Borelia burgdorferi. Tada može izazvati Lajmsku bolest, infektivno oboljenje koje napada cio organizam, a posebno kožu, nervni sistem, zglobove i srce. Što se duže zadržava u koži povećava se rizik od infekcije, naročito ako je u koži duže od 24h. Vrijeme ispoljavanja simptoma od infekcije se kreće od 3 do 30 dana. Prepoznatljivo je crvenilo na mjestu uboda koje se prstenasto širi i stanje slično gripu: groznica, glavobolja, malaksalost, bolovi u mišićima i zglobovima, otoci limfnih žlezda. Lajmska bolest se liječi antibiotskom terapijom u odgovarajućoj dozi i dovoljno dugo pod nadzorom ljekara.
Ono na šta treba skrenuti pažnju jeste postupak skidanja krpelja sa kože, naročito kože glave i oko pupka. Ne treba pokušavati „ugušiti“ ga različitim hemijskim sredstvima (lakom za nokte, lijepkom, uljem, acetonom, benzinom, etrom…), niti žariti toplotom. Sam postupak skidanja krpelja nećemo ovdje opisati jer je uvijek i najsigurnije javiti se ljekaru, kako bi se krpelj stručno odstranio.
Boravak u prirodi ne mora nužno da bude i neprijatan uz sva ova mala stvorenja. Apoteke, iz svog asortimana, nude rješenja kako za prevenciju i zaštitu, tako i za zbrinjavanje nezgoda ukoliko do njih ipak dođe. Uz svu tu preventivu pri boravku u prirodi treba imati na umu da su preparati (repelenti) za odbijanje insekata i krpelja efikasni po nekoliko sati, te ih treba nanositi više puta u toku boravka u prirodi.
Autorka teksta: mr.ph. Svetlana Krstić
